Zivot je stari kuckin sin,
stalno se raspravljam sa njim,
zivot je ofucani holivudski film.
Svi smo mi malo dramili, cutali il` galamili,
u tom spekatklu.
Neki su rodjeni za maske,
neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan lik,
i kao svi iz stare skole radim sve
slow motion.
Igram bez dublera, sve sam,
sto nije prakticno to znam
pomalo sniram, po malo briljiram
partner sam raznim licima
zvezdama, naivcima
u tom spektaklu.
Mozda i nisam neki biser
ali sam barem svoj reziser,
sam za sebe smisljam zaplete i kraj
koristeci uglavnom laku tehniku
slow motion.
Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al` ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe reci,
al` ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.
Zivot je stari kuckin brat,
sve manje sa njim vodim rat,
jer sve mi vise lici na pescani sat.
U svakom zrnu neki dan
u svakom danu neki san
i `keep on smiling`.
Necu da o tom pisem roman
k`o svaki prosecan grandoman,
bicu srecan ako zavrsim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu culi
za slow motion.
Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al` ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci
al` ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave
al` ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci.